Vesna Vasova Baošić

Majko moja, Došao je još jedan 10. maj... Tvoj dan. Dan koji je nekada bio ispunjen osmjesima, zagrljajima, i srećom što te imam pored sebe. Danas bi napunila 64 godine, a već dvije pune godine prolaze otkako te nema. I koliko god vrijeme prolazilo, meni i dalje djeluje nestvarno da više ne mogu da čujem tvoj glas, da ti kažem kako mi je prošao dan ili da osjetim onaj mir koji sam imao kada si ti bila tu. Nedostaješ mi više nego što riječi mogu opisati. Postoje trenuci kada mi se učini da ćeš svakog časa ući na vrata, nasmijati se i pitati me nešto svojim blagim glasom. A onda dođe tišina i podsjeti me koliko je velika praznina bez tebe. Bio sam srećan što sam imao majku kao što si ti. Majku koja je voljela bez uslova, koja je uvijek više brinula o drugima nego o sebi, koja je znala da prepozna svaku moju tugu i prije nego što bih je izgovorio. Tvoja ljubav je bila moja sigurnost kroz život i tek sad potpuno razmijem koliko je bila velika. Mnogo toga bih danas dao samo za još jedan razgovor sa tobom. Da te zagrlim, da ti kažem koliko te volim i koliko mi nedostaješ. Kažu da čovjek nauči da živi sa bolom, ali ja sam samo naučio da ga krijem. Jer nema dana da ne pomislim na tebe. Nema uspeha koji prvo ne poželim da podijelim sa tobom. Nema teškog trenutka kada mi ne nedostaje tvoj savjet i tvoja snaga. Ali uprkos svemu, znam da ljubav ne nestaje odlaskom. Ti si i dalje dio mene – u svakoj uspomeni, u svakoj navici koju imam zahvaljujući tebi, u svakom dijelu moga života kojim si svojim rukama gradila i čuvala. Danas na tvoj 64. rođendan, želim samo da znaš da si zauvijek voljena i da ćeš uvijek biti najvažnija žena u mom životu. Možda te ne mogu zagrliti kao nekada, ali te nosim u srcu svakog dana i nosiću te dok god dišem. Srećan ti rođendan, anđele moj. Čuvaj me odozgo kao što si me čuvala cijeloga života.