Stakna Pejović

Čvrsta kao planina na kojoj je podizana, bistra kao najbrži potok gorski, a mekana kao vlat trave podno Maganika, bila je moja majka. Ponosu i uzoru moj. Ostale su žive i živjet će uspomene na sretne dane djetinstva i mladosti. Majko, sad kad više ništa ne može vratiti sjaj u travi, tražim snagu u onom što smo imali i pokušavam s tim živjeti. Zbogom majko, zoro moga dana!