Pola godine je prošlo otkako si otišao, naš voljeni ðede,
Slobodan Stevanovic
Kuća je tiša bez tvog glasa, a naša okupljanja više nisu ista bez tvog osmijeha. Nedostaje nam tvoja ruka na našem ramenu, tvoj savjet u pravom trenutku i pogled pun ljubavi koji nas je uvijek čuvao. Hvala ti za svu ljubav, brigu i toplinu kojom si nas obasipao.Molimo se Bogu da tvojoj plemenitoj duši podari Carstvo nebesko i vječni mir. Zauvijek ćete živjeti u našim srcima, ti i baba.
Unuk Mihailo, unuke Nikolina, Valentina, Sara i Jana
