Pola godine je otkako si otišao, moj voljeni tata.

Slobodan Stevanovic

Slobodan Stevanovic

Bol ne prolazi, samo učim da živim s njom. Nedostaje mi tvoj glas, tvoja snaga i sigurnost koju sam imala dok si bio pored mene. Bio si moj oslonac, moj ponos i moja najveća podrška kroz cijeli život. A kao da rana nije bila dovoljna, četiri mjeseca kasnije otišla je i moja majka, tvoja životna saputnica. Sada vas zamišljam zajedno, onako kako ste uvijek bili – jedno uz drugo, u ljubavi i slozi. Molim se Gospodu da vaša plemenita srca pronađu Carstvo nebesko i vječni mir, a mi ćemo vas zauvijek nositi u srcu.


Tvoja ćerka Ranka, zet Miomir-Nidžo, unuke Nikolina, Valentina i Jana