Draga majko i brate, Neprebolni su i tužni dani od kada vas nema. Ne postoje riječi utjehe. Na izmaku tri godine, od kako si otišla majko, zvala si ga, da kao i uvijek zajedno uplovite u vaše dugotrajne razgovore na nekom drugom, ljepšem mjestu. On je tebi pohrlio, kao i uvijek, u majčin zagrijaj. Odvela si ga majko prerano, i ostavila vječitu ranu na mom srcu... Zar da moj Nebo više nije sa mnom i sa nama, nije majko on još bio za taj drugi svijet. Ne mogu vjerovati da ste otišli. Sve se nadam odnekud ćete doći, sanjam da ste tu i ne želim da se probudim i suočim sa gorkom istinom. Nije mene moj brat samu ostavio, obećao mi je... Teško je u to povjerovati, a još teže prihvatiti. Počivajte zajedno u miru, kao što ste i živjeli onako kako samo ljubav majke i sina može da traje vječno i nepresušno. Ostaje mi samo da patim za vama i da se nadam da će mi svaki naredni dan dati više snage da vaš odlazak prihvatim.