Tužni pozdrav
NAŠOJ BAKANI
Kad otvorimo oči, prvi telefonski poziv si bila, da nas budiš kad kasnimo, naša dobra vila. Sa svoje stolice mahala si blago, tvoje "dobro jutro" nam je srcu bilo drago. Omiljeni nam ritual bio svakog dana, a sad si nam na srcu rana. Posebna stolica sjećaće nas na tebe, mi ćemo te uvijek imati uz sebe. Kad uzmeš šolju da nam gledaš i kažes: "Sve je opširno povoljito, ne može biti bolje" - tvoje dobro upamćene riječi, poslije kojih je svako bolje volje. Najbolji kačamak si pravila, u kuhinji si bila unikat, jer ti, bako, nemaš duplikat. Svako slavlje s nama si proslavila, a u tuzi nas nikad nisi ostavila. Širi grane, jablane, zagrli nas još jednom. Mahni nam svako jutro, samo nastavi tako. I mi ćemo tebi, draga naša bako Žvako. Volimo te neizmjerno! ❤️ Vjecna ti slava i hvala!
Tvoja unučad: Ivana, Tijana, Nikolina, Bogdan, Budimir, Irina, Miloš, Vasilije I praunučad: Luka i Helena