Godinu je dana od smrti moje voljene tetke
MILKA - BEBA ĐIKANOVIĆ
Tužna je i pusta ulica kojom prođem, znajući da te više neću ugledati kako me čekaš na onoj terasi. To je uvijek bila moja druga kuća. Godine sam provela sa tobom. I kad bih odnekud samo došla uvijek su me isto dočekale tvoja otmenost, hrabrost i riječi kojima si me sokolila... Srce mi zaigra kad prepričavam tvoj jedinstveni humor i smijeh do suza koji ću uvijek pamtiti. Bila si jedinstvena i to zna svako ko te je ikad upoznao. Ostavila si neizbrisiv trag. Ponosna sam što si bila moja tetka. Nikad te neću zaboraviti.
Tvoja bratanična MIRA
