MIHALJEVIC LJILJANA

Rekla sam ti da zaspiš, da se konačno odmoriš i odeš, kako si govorila - u vječna lovišta. Tamo gdje ništa više neće da te boli i muči. Ti si, baba, najljepšim bojama oslikala moj život i najnježnijim riječima ispisala stranice mog srca. Tvoja je duša bila dobra i čista, tvoje su ruke najljepše grlile. Bez tebe ostaje jedna velika praznina i beskrajna ljubav koja ne prolazi. Živjećeš u svemu što sam naučila od tebe, u svakom sjećanju, svakom udahu, svakom zraku sunca, svakoj kapljici rose, svakom mirisu, svakoj pjesmi posvećenoj tebi. Čuvaću te u sebi dok god postojim. Lijepo spavaj, baba. Počivaj u miru. "Ljiljana, ova pesma je posvećena tebi. Ti ćeš kroz nju svakako da živiš malko duže od svih nas.. ne kosite rosnu travu, ne lomite mladu granu, ostavite cvetna polja, ostavite cvetna polja, nek' cvetaju za Ljiljanu"