Gorana Živkovića

Dragi tata, U nedjelju 09.02.2025. u 10h, ćemo se sa porodicom i prijateljima okupiti na seoskom groblju Ubli, kako bi se poslednji put pozdravili od tebe. Ponosni smo što si bio dio naših života, što smo imali privilegiju da te volimo, slušamo i učimo od tebe. Bog te je volio jednako kao i mi — pozvao te je k' sebi s milošću, ne dozvolivši ti da patiš. Otišao si na Badnji dan i Božić, u najsvetijem trenutku, kao da je i samo nebo željelo da tvoj odlazak bude poseban. Napustio si nas prerano, ali baš onako kako si uvjek govorio — "kao momak" — ostavljajući iza sebe sjećanje na dobrodušnost, snagu i vedrinu kojom si zračio. Hvala ti za uspomene, životne lekcije, ljubav, blagost i mudrost koju si nam podario. Bio si i ostao naš uzor i svetionik koji pokazuje put i u dobrim i u teškim vremenima. Tvoja dobrota i plemenitost ostavili su neizbrisiv trag u našim životima. U tvojim riječima nalazili smo utjehu, u tvojim djelima inspiraciju, a u tvojoj prisutnosti sigurnost i toplinu doma. Poslije tvog odlaska, ništa više nije isto, ali ćemo tvoj duh nositi sa sobom, čuvajući uspomenu na tebe pri svakom koraku koji napravimo. Vidimo se na nekom boljem mjestu, čuvaj nam babu i dedu i pozdravi ih od nas. NEK VAS ANĐELI ČUVAJU