Gorana Milovog Živkovića

Prošlo je pola godine otkako si otišao, a tvoja tišina i dalje živi s nama. Svakog dana te spomenemo. Sve je isto, a više ništa nije. Bio si muž kakav se samo poželjeti može — oslonac, saputnik, ruka koja drži i kad je najteže. S tobom je život imao ritam, dom je imao mir, a ljubav sigurnost. I kad si ćutao, znao si da kažeš sve. Tvoj glas i dalje odzvanja u našim glavama. Nisi bio samo otac — bio si svjetlo, primjer, neko na koga se moglo osloniti bez pitanja. Nedostaješ svakim dijelom dana. Nasmijemo se kad te se sjetimo, i zaplačemo kad zagrli praznina. Ali te nosimo u svemu što jesmo, jer bez tebe ni nas ne bi bilo ovakvih. Volimo te zauvijek. U nedjelju, 6. jula ćemo se okupiti u krugu porodice u 10h na seoskom groblju Ubli.