FILIP VUJOVIĆ

I dalje tišina. Muk. Izgubljenost. Život bez tebe je pust, tmuran i lišen smisla. Bezvrijedan. Jedno veliko ništa. Kako dalje? Kako izdržati ovaj nepodnošljivi bol? Kako zaustaviti ovu beskrajnu rijeku tuge? Kako nastaviti kroz ovu neprestanu ugušenost? Molim te, anđele moj, daj mi neki znak. Svako jutro počinje s nadom da je sve ovo samo ružan san. S nadom da ću te još jednom zagrliti, čuti tvoj glas, dotaći tvoje vedro lice. S nadom da ćemo opet krenuti u naše avanture – ti i ja, kao nekad, kao oduvijek. Puni smijeha… Svaka noć završava s tom istom nadom, moleći se da nam se vratiš. Nedostaješ mi svakim dahom, svakim otkucajem srca, svakom sekundom mog postojanja. Fališ mi više nego što riječi ikada mogu opisati.