DUŠAN MUSIĆ

Tužni su i teški dani bez tebe. U srcu praznina, a oko nas beskrajna tišina. Nedostaju tvoje “Hvala” i “Hoću, samo ako ima i za tebe”, za svaku, pa i najmanju stvar koju bi ti pružili. Samo tvoje srce i duša su bili toliko veliki da nesebično prigrle tako jako, a tako nježno da taj zagrljaj ni ne osjetiš. U tome je i satkana tvoja teška dobrota - neosjetno i tiho pružao si nam ljubav, podršku i pažnju, mudro i malo govorio, a ostavljao dubok trag koji će zauvijek živjeti u nama. U mislima čuvamo sliku na tvoj vedar lik i topao osmjeh, kojim si znao rastjerati i najtmurnije oblake. Osjećamo tvoj čvrst stisak ruke, pogled pun topline i par izgovorenih riječi koje bi nam bile vjetar u ledja, sigurna luka i znak da će sunce opet izaći. Deda, Musiću, Generale, nedostaješ nam svakog dana sve više i jače.. Utjehu tražimo u riznici brojnih zajedničkih uspomena, jer si ti uvijek bio tu, uz nas i za nas. Vječno ćeš nam nedostajati, a prazninu koju osjećamo ne mogu umanjiti dani, mjeseci, ni godine..