Đuša Stevović

Majko, prošla je prva godina bez tebe i kako koji dan odlazi, tuga za tobom ne prolazi i ne jenjava, samo učimo živjeti sa njom, a bez tebe, koja si nam bila jedini životni oslonac i naše toplo roditeljsko krilo. Tvojim odlaskom život je postao okrutniji, ljudi hladni, dlanovi daleki, riječi prazne, lica nepoznata. Svemu si davala viši smisao, u svemu nalazila pravu mjeru i u svakom momentu naših života utisnula si svoj čojski i sojski trag, na čemu smo ti vječno zahvalne. Bila si žena kuća i majka nad majkama. Počivaj u miru dušo dobra naša i čuvaj nas sa neba, a mi ćemo tebe čuvati u srcima i sjećanju od zaborava. Volimo te najviše i jako nam fališ.