DRAGA KECOJEVIĆ

Bila si naš oslonac — tiha snaga i blaga svjetlost koja je grijala sve oko sebe. U tvom pogledu nalazili smo mir, u tvom zagrljaju sigurnost, a u tvojoj ljubavi odraz nečeg višeg, neprolaznog i čistog. I kada su te životna iskušenja stavljala pred najteže izbore, uspijevala si sačuvati ono najdragocjenije — toplinu srca i plemenitost duše, ostavljajući za sobom primjer koji i danas nosimo kao mjeru čovječnosti. Vjerujemo da si sada na mjestu gdje nema bola ni rastanaka, gdje duša pronalazi svoj vječni mir. I dok te tražimo u molitvama, u svijećama koje palimo i u neizgovorenim riječima, osjećamo da nisi daleko, već samo skrivena našim očima, a, kao i uvijek, najbliža srcu. Naučili smo živjeti bez tvog glasa, ali ne i bez tvoje prisutnosti. U tišini koja nas okružuje, često osjetimo kako nas i dalje čuvaš svojim nevidljivim, majčinskim zagrljajem. Nedostaješ u svakom danu, ali nas tješi misao da ljubav ne prestaje odlaskom, već se uzdiže i traje. Zauvijek si u našim molitvama, mislima i srcima — tamo gdje vrijeme nema vlast.