ĐORĐIJU - COLU KASALICI

Prošlo je 40 dana otkako te nema. Četrdeset dana bez tvog osmijeha kojim si ispunjavao svaku prostoriju. I dalje mi nije jasno kako i zašto baš ti. Nikad se neću pomiriti sa tim da te nema i da nijesi tu. Umjesto tvog vedrog i nasmijanog lica ljubim tvoju sliku onu na kojoj si nasmijan, baš onako kako ću te pamtiti i kako si me uvijek znao dočekati i ispratiti. Sigurna sam da si našao svoje mjesto među anđelima, tamo gdje ćeš se vječno smijati, gdje te više ništa neće boljeti. I kad sve utihne nebo će mi reći da još jedna zvijezda posebnim sjajem sija, tad ću znati da si to ti nasmijan. Nedostaješ mi, tata, zauvijek.