Đorđe-Đole Gluščević

Đole, Prošlo je devetnaest godina, ali tvoje odsustvo i dalje ostaje kao šapat u tihim trenucima — podsjetnik na ljubav koja prevazilazi i samu smrt. Bio si više od brata; bio si sazvežđe svjetlosti u našim životima. Za našu majku si bio njeno sunce — sin čija je svjetlost ispunjavala njen svijet. Na moj roðendan ti se pridružio i naš otac, noseći sa sobom istu tihu snagu i beskrajnu ljubav koja nas je sve povezivala. Sada ste zajedno u vječnom zagrljaju ljubavi, a naša srca znaju da čak i nebo postaje toplije s vama. Đorđe, da je ljubav mogla da te zadrži ovdje, živio bi hiljadu života. Ali na njenom mjestu, ljubav je sagradila most — most između sjećanja i nade. Jednog dana, kad se naše priče ponovo sretnu, obavićemo vas toplinom svih godina koje smo vas nosili u srcima. Svim srcem tvoji,