ĐON ĐOKO ARAPOVIĆ

Dragi đedo, Danas je šest mjeseci od kad si nas ostavio. Teško je da prihvatimo ovu činjenicu. Da li smo u neki san iz koga čekamo da se probudimo i da te zagrlimo. Da te zagrlimo i da te ne puštimo. Nama je teško i možda sa vremenom ćemo se pomiriti sa ovom sudbinom ali će uvijek biti prazno mjesto u našem srcu. Znamo da si ti dragi đedo u bolje mjesto, da si sa anđelima kao sto si i ti. Nadamo se da nas gledaš iz neba i da možeš da budeš ponosan na nas kao sto smo mi ponosni na tebe. Ponosni kakav si muž, kakav si otac, kakav si đedo i prijatelj. Teško će biti za nas da postanemo pola čoveka kakav ti jesi. Nedostajaće nam tvoje zgodno lice, tvoj osmjeh, tvoje zlatno srce, tvoja ljubav, tvoj savjet, tvoja pravičnost i tvoja iskrenost. Ti živiš u nas i nikad nećeš biti zaboravljen. Tvoje nasleđe živi kroz tvoju familiju. Vodi nas kroz ovaj život u koji moramo da hodamo bez tebe. Barem dokle se ne vidimo opet dragi đedo. Budi srećan, budi miran tu pored Boga.