Ðon Ðoko Arapović

Dragi tata, Kako da te opišem. Teško je, jer si mnogo stvari. Visok i zgodan. Pedantan i kulturan. Ugledan i poštovan. Iskren i hrabar. Nezan i dobar. Jeste, to si ti. Ne samo sa svojom ženom, ćerkom i sinom, dobar sa svakim. Zato si voljen od nas i od ljudi iz Montenegra do Amerike. Ti si nezaboravan. Još uvjek pogledamo telefon čekajući, nadajući se i želeći da ćemo čuti tvoj glas još jedan put. Želeći još jedne priče, još jednoga osmijeha i zagrljaja od tebe. Dvije godine su prošle danas ali je još uvjek kao san. Teško je vjerovati da nisi ovdje. Bog te zagrlio taj dan i nije te pustio. Ali ti dragi kralju naš nastavljaš da živiš u nama. Tvoja memorija je nacrtana u našem srcu. Držimo se čvrsto za naše memorije i nosimo ih svugdje sa nama. Dokle se opet ne vidimo naš najbolji drug.